Šta je održivost, Dvanaesti cilj UN-ove agende 2030: Održiva proizvodnja i potrošnja

TheProgram Ujedinjenih nacija 2030 To je postavljeno kao globalni cilj „Zadovoljavanje potreba sadašnje generacije bez ugrožavanja potreba buduće generacije“, ovo je diktat našeg vremena. Održiva proizvodnja i potrošnja, dvanaesti cilj: "Osigurati održive modele proizvodnje i potrošnje"

Održiva potrošnja i proizvodnja odnosi se na promociju resursne i energetske efikasnosti, održive infrastrukture, kao i na osiguranje pristupa osnovnim uslugama, pristojnim i ekološki prihvatljivim poslovima i boljim kvalitetom života za sve. Njegova implementacija doprinosi realizaciji ukupnih razvojnih planova, smanjenju budućih ekonomskih, ekoloških i socijalnih troškova, poboljšanju ekonomske konkurentnosti i smanjenju siromaštva.
Održiva potrošnja i proizvodnja imaju za cilj „učiniti više i bolje sa manje“, povećavajući koristi u smislu blagostanja koje proizilaze iz ekonomskih aktivnosti, kroz smanjenje korištenja resursa, degradacije i zagađenja kroz cijeli proizvodni ciklus, čime se poboljšava kvalitet život. Ovo uključuje različite zainteresovane strane, uključujući preduzeća, potrošače, kreatore politike, istraživače, naučnike, trgovce na malo, medije i agencije za razvojnu saradnju. Ovo zahtijeva sistematski i kooperativan pristup između subjekata aktivnih u lancima snabdijevanja, od proizvođača do potrošača. To također zahtijeva uključivanje potrošača u inicijative za podizanje svijesti o održivoj potrošnji i životnim stilovima, nudeći im adekvatne informacije o standardima i oznakama, te ih, između ostalog, uključiti u održive javne nabavke.

Činjenice i brojke

• Svake godine oko trećina proizvedene hrane, što odgovara 1,3 milijarde tona, u vrijednosti od oko trilion dolara, završi na otpadu potrošača i trgovaca, ili se pokvari zbog transportnih sistema ili neadekvatnih poljoprivrednih praksi.
• Kada bi svjetsko stanovništvo koristilo štedljive sijalice, uštedjelo bi se 120 milijardi dolara godišnje
• Ako bi svjetska populacija dostigla 9,6 milijardi godišnje do 2050. godine, bile bi potrebne tri planete da bi se zadovoljila potražnja za prirodnim resursima potrebnim za podršku sadašnjem načinu života.

1. Voda

• Manje od 3 posto svjetske vode je za piće, od čega je 2,5 posto zamrznuto na Antarktiku, Arktiku i glečerima. Čovječanstvo se stoga mora osloniti na 0,5 posto da bi zadovoljilo potrebe ljudi i ekosistema za pitkom vodom.
• Čovjek zagađuje svjetsku vodu brže od prirodnog kapaciteta vode da regenerira i pročišćava rijeke i jezera
• Više od milijardu ljudi i dalje nema pristup vodi za piće
• Prekomjerna upotreba vode doprinosi globalnom stresu vode
• Voda je besplatno dobro, ali je infrastruktura potrebna za njen transport skupa.

2. Energija

• Unatoč tehnološkom napretku koji je promovirao povećanje energetske efikasnosti, upotreba energije u zemljama OECD-a nastavit će rasti za još 35% do 2020. Potrošnja energije u preduzećima i domovima je drugi najveći sektor nakon transporta zbog rasta potrošnje energije
• Godine 2002. zaliha automobila u zemljama OECD-a iznosila je 550 miliona vozila (od čega su 75% bili lični automobili). Do 2020. godine očekuje se povećanje vlasništva vozila od 32%. U istom periodu očekuje se povećanje pređenih kilometara vozila za 40%, uz utrostručenje globalnog vazdušnog saobraćaja
• Domaćinstva troše 29% globalne energije, doprinoseći 21% emisije CO2
• U 2013. godini jedna petina ukupne svjetske potrošnje energije dolazi iz obnovljivih izvora.

3. Hrana

• Dok se značajan uticaj na životnu sredinu u prehrambenom sektoru javlja počevši od faza proizvodnje (poljoprivreda i poljoprivredno-prehrambeni sektor), porodice utiču na ovaj uticaj kroz izbor hrane i navike. Ovo zauzvrat utiče na životnu sredinu kroz energiju koja se troši za proizvodnju hrane i stvaranje otpada
• Svake godine se baci 1,3 milijarde tona hrane, dok skoro milijardu ljudi pati od pothranjenosti, a još milijardu gladuje
• Prekomjerna konzumacija hrane štetno djeluje na naše zdravlje i okoliš
• 2 milijarde ljudi u svijetu ima višak kilograma ili je gojazno
• Fenomeni degradacije tla, isušivanje zemljišta, neodrživo korištenje vode, prekomjerna eksploatacija ribarstva i degradacija morskog okoliša smanjuju sposobnost prirodnih resursa da obezbijede proizvodnju hrane.
• Prehrambeni sektor predstavlja 30% ukupne potrošnje energije i odgovoran je za 22% emisije stakleničkih plinova.

Ciljevi

12.1 Provesti desetogodišnji okvir programa za održivu potrošnju i proizvodnju, uključujući sve zemlje, sa razvijenim zemljama na čelu, ali i uzimajući u obzir razvoj i sposobnosti zemalja u razvoju

12.2 Do 2030. godine postići održivo upravljanje i efikasno korišćenje prirodnih resursa

12.3 Do 2030. prepoloviti globalno bacanje hrane po glavi stanovnika na maloprodajnom i potrošačkom nivou i smanjiti gubitke hrane duž lanaca proizvodnje i opskrbe, uključujući gubitke nakon žetve

12.4 Do 2020. godine postići ekološki prihvatljivo upravljanje hemikalijama i svim otpadom tokom cijelog njihovog životnog ciklusa, u skladu s dogovorenim međunarodnim okvirima, i značajno smanjiti njihovo ispuštanje u zrak, vodu i tlo kako bi se smanjio njihov negativan utjecaj na zdravlje ljudi i okoliš

12.5 Do 2030. značajno smanjiti stvaranje otpada kroz prevenciju, smanjenje, recikliranje i ponovnu upotrebu

12.6 Podsticati preduzeća, posebno velike multinacionalne kompanije, da usvoje održive prakse i integrišu informacije o održivosti u svoje godišnje izvještaje

12.7 Promovisati održive prakse javnih nabavki, u skladu sa nacionalnim politikama i prioritetima

12.8 Do 2030. osigurati da svi ljudi, svuda, imaju relevantne informacije i svijest o održivom razvoju i načinu života u skladu s prirodom

12.a Podržati zemlje u razvoju u jačanju njihovih naučnih i tehnoloških sposobnosti, kako bi postigle održivije modele potrošnje i proizvodnje

12.b Razviti i implementirati alate za praćenje uticaja održivog razvoja na održivi turizam, koji otvara radna mjesta i promovira lokalnu kulturu i proizvode

12.c Racionalizirati neefikasne subvencije za fosilna goriva koje potiču otpad eliminacijom tržišnih distorzija u skladu s nacionalnim okolnostima, uključujući restrukturiranje poreskih sistema i postepeno ukidanje štetnih subvencija, tamo gdje postoje, kako bi odražavale njihov utjecaj na okoliš, uzimajući u obzir specifične potrebe i uvjete zemalja u razvoju i minimiziranje mogućih negativnih efekata na njihov razvoj, kako bi se zaštitile siromašne i najugroženije zajednice

Ercole Palmeri: Ovisnik o inovacijama

[ultimate_post_list id=”16641″]